|
ni jedna ko moja dodjoška.
unutar dvadesetčetiri sata opskrbim se svakidašnjim rutinama.
volim pratiti tračnice.
zamišljam ljude kako mašu...
djevojku koja prati mladića u vojsku.
ženu koja stoji na molu i ispraća brod mašući s maramicom u ruci.
naizgled zamagljen i vlažan kuhinjski prozor i na njemu otisak dlana i dubok pogled koji govori ne idi.
svi mi virimo u daljine puni nade.
i onda mi, slušajući glazbu, tok ovih misli skrene na tek započetu pjesmu i tekst iste, i iscrta se tvoj lik preda mnom.
zamišljam te na stanici, na svakoj stanici na koju vlak pristane. i smješim se svakoj prođenoj stanici, jer znam.
znam da me čekaš. upotpunjuješ me.
03.05.2012.- Komentari (9)
On/Off
slušala je moje srce, naslonivši mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstiće, smirene na mom desnom ramenu.
- radi li?
klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je učinila posle nekog vremena.
znam da radi, mila. dobro je to srce. malo kasni, ali kucka tu i tamo. a naročito kucka tu. u tvojoj sobi...
pajaci su me zabezekmnuto gledali.
u redu je, momci. volim ovu devojku. ne brinite ništa...
toliko te jako, da mi naprosto katkad i sama tišina diktira otkucaje. da, volim.
15.04.2012.- Komentari (7)
On/Off
|
